Bogdan Bogdanović

Bogdan Bogdanović (1922, Beograd – 2010, Beč) upisuje Arhitektonski odsek Tehničkog fakulteta 1940, ali sudije prekida zbog početka Drugog svetskog rata. Ratne godine uglavnom provodi u Beogradu, a 1944. godine uspeva da se priključi partizanima, gde napreduje do čina poručnika. U borbama je ranjen u februaru 1945, pa studije arhitekture nastavlja tek nakon oporavka i diplomira 1950. godine. Od 1951. godine radi na fakultetu, gde napreduje do zvanja redovnog profesora, biva biran u zvanje prodekana 1964-1966 i dekana 1970-1971. Habilitirao je 1960. godine sa radom na temu “O nekim osobinama savremenih slobodnih urbanističkih dispozicija”. Tokom 1969-1970. odlazi na desetomesečni studijski boravak u SAD. Nakon povratka, na poziciji dekana Arhitektonskog fakulteta pokušava reformu obrazovanja arhitekata, “Novu školu arhitekture”, neuspeli projekat koji traje od 1971-1973. Započete ideje sa “Novom školom” nastavlja kroz neformalnu edukaciju u staroj školi u Malom Popoviću, gde osniva “Seosku školu za filozofiju arhitekture” 1976–1990. Bio je gradonačelnik Beograda od 1982-1986. Zbog svojih političkih stavova prinuđen da napusti zemlju i 1993. godine odlazi u egzil u Beč, gde ostaje do kraja života. Bio je predsednik Saveza arhitekata Jugoslavije 1964–1968, dopisni član SANU od 1971. godine (istupio 1981), član Ruske akademije arhitekture i graditeljskih nauka od 1994. godine, član Bavarske akademije lepih umetnosti od 1998. godine i član Akademije arhitekture Srbije od 2008. godine. Oktobarske nagrade 1960 i 1966, republičke i savezne nagrade lista “Borba” 1965, Sedmojulske nagrade za životno delo 1976, Velike nagrade za arhitekturu, Piranezijeve nagrade 1989, Herderove nagrade 1997, austrijskog Krsta časti za nauku i umetnost 2002 i Zlatne medalje grada Beča 2003.

Publikacije (izbor): Mali urbanizam, Sarajevo (1958), Zaludna mistrija. Doktrina i praktika bratstva zlatnih (crnih) brojeva, Beograd, (1963), Urbanističke mitologeme, Beograd (1966), Urbs & logos. Ogledi iz simbologije grada, Niš (1976), Gradoslovar, Beograd (1982), Povratak grifona. Crtačka heuristička igra po modelu Luisa Karola propraćena uvodnim ogledom Ljerke Mifke, Beograd (1983), Krug na četiri točka (ćoška), Beograd (1986), Eeji. Epistolarni eseji (sa Radom Iveković), Beograd, (1986), Mrtvouzice. Mentalne zamke staljinizma, Zagreb (1988), Knjiga kapitela, Sarajevo (1990), Grad kenotaf, Zagreb (1993), Die Stadt und der Tod: Essays, Klagenfurt/Salzburg (1993), Grad i smrt, Beograd (1994), Architektur der Erinnerung. Essays, Klagenfurt/Salzburg (1994), Die Stadt und die Zukunft. Essays, Klagenfurt/Salzburg (1997), Der verdammte Baumeister. Erinnerungen, Wien (1997), Die Rücker des Greifs, Klagenfurt–Celovec, Zagreb (1998), Der verdammte Baumeister. München (2000), Grad i budućnost, Zagreb (2001), Ukleti neimar, Split (2001), Glib i krv, Beograd (2001).

Realizovani objekti: Spomenik jevrejskim žrtvama fašizma u Beogradu (1952), stanovi za radnike Instituta za vodoprivredu “Jaroslav Černi” u Beogradu (1953), Aleja streljanih rodoljuba na Novom groblju u Beogradu (1959), Spomen-groblje u Sremskoj Mitrovici (1960), Slobodište simbolička nekropola u Kruševcu (1961), Spomenik “Nepobeđeni” u Prilepu (1961), Partizansko spomen-groblje u Mostaru (1965), Spomen-kompleks u Jasenovcu (1966), Simbolična nekropola u Leskovcu (1971), Spomenik masakru u Arapovoj dolini u Leskovcu (1971), Spomenik početku ustanka u Beloj Crkvi (1971), Svetilište u Kosovskoj Mitrovici (1973), Partizansko groblje u Štipu (1974), Adonisov oltar u Labinu (1974), Nekropola žrtava fašizma u Travniku (1975), Spomenik palim borcima Revolucije u Vlasotincu (1975), Spomenik u Ivangradu (1977), Memorijalni park Dudik u Vukovaru (1980), Spomenik Dušanu Petroviću Šanetu, u blizini Aranđelovca (1980), Spomen-park borbe i pobede u Čačku (1980), Spomen-park Garavice u Bihaću (1981), Memorijalni park Popina pored Vrnjačke Banje (1981), Spomen-kompleks u Klisu (1988).

Izvori: http://aas.org.rs/bogdanovic-bogdan-biografija/, https://www.czkd.org/stance/nova-skola-1971-1973-i-seoska-skola-za-filozofiju-arhitekture-u-malom-popovicu/, Andrew Lawler: The Partisans’ Cemetery in Mostar, Bosnia & Herzegovina: Implications of the Deterioration of a Monument and Site, Leuven (2013).